KNjIGE i biblioteke velika su uteha za nervoznu, splinsku dušu modernog čoveka. Knjige su predmeti sa telom i dušom, a biblioteke sveta mesta.
Ovo je istakao Dragan Jovanović Danilov, književnik i likovni kritičar, otvarajući večeras 69. Međunarodni beogradski sajam knjiga u Hali 2. Na velikoj smotri pisane reči učestvuje 300 direktnih izlagača i suizlagača iz nekoliko zemalja, a trajaće do 31. oktobra.
– Balkan je prostor fantastičnog mešanja rasa, genetskih faktora i najdisparatnijih kulturnih entiteta. To je podneblje koje je ozareno grčkom, rimskom, vizantijskom i orijentalnom vatrom, što piscu koji ovde živi i stvara pruža izvanredne mogućnosti za literarnu kreaciju. Piscu sa Balkana ostaje da kroz dijalog sa istorijskom memorijom proverava formule i optiku našeg vremena i jednog našeg srpskog psiho-kosmo logosa – rekao je Danilov.
Besednik je podsetio na zlatno doba srpske kulture između dva svetska rata, i istakao:
– Kakve čudesne duhove smo imali tada i koliko su ti ljudi radili, kao da su znali da će biblioteke goreti. Od pisaca pomenuću tek Ivu Andrića, Miloša Crnjanskog, Rastka Petrovića, Momčila Nastasijevića. Od filozofa: Branislava Petronijevića, Božidara Kneževića, Vladimira Vujića. Od bogoslova: Nikolaja Velimirovića i Justina Popovića. Od slikara: Savu Šumanovića i Mila Milunovića. Od čudesnih žena: Isidoru Sekulić, Kseniju Atanasijević, Anicu Savić Rebac…
Bliska veza sa životom
NA svakom stepenu svog razvoja, književnost Tunisa, naglasio je gost, zadržala je blisku vezu sa životom zajednice i ljudskom sudbinom, fokusirajući se na pitanja identiteta, slobode i reformi:
– Sa nastupanjem modernog doba, na velika vrata ulaze teme kolonijalizma, nacionalne borbe i sveobuhvatnih društvenih, političkih i kulturnih preobražaja. U središtu ovih previranja našla su se pitanja emancipacije žena, prava radnika, kao i tema dubokog društveno-ekonomskog jaza koji deli pojedine regije i grupe u Tunisu.
To su ti naši srpski vesnici, toliko obljubljeni u srpskom narodu, oni najprefinjeniji duhovi i najuzvišenija srca koja shvataju metaistorijske perspektive i vide svetske duhovne panorame. To su oni duhovi koji su u nama probudili duboko sećanje i u čijim delima se objavljuju zastrašujuće dubine realnosti i onostranih sfera. Oni su bili zaokupljeni kako likovima svoje kulture tako i drugošću i zato u njihovim knjigama pronalazimo potvrdu vlastite individualnosti kroz drugost, odnosno onaj istinski kosmopolitizam koji predstavlja spoj domaćeg ognjišta i sveta.
Napominjući da je ulazak na Sajam knjiga za njega uvek imao gotovo mitsku dimenziju hodočašća i neizvesnosti, Danilov je rekao: