YouTube poglavlja:
00:00:00 Najzanimljiviji isečci: imovina, službe i Vojvodina
00:04:45 Početak intervjua: pretnje, oduzeto oružje i bezbednost
00:08:23 Nedić, Jasenovac, Zafranović i istorijsko pamćenje
00:16:00 Strane službe, Autentična desnica i studentski pokret
00:20:06 EU, nacionalni stavovi studenata i polemika o kandidatima
00:25:56 Geopolitika: Amerika, Rusija, Nemačka i Kina
00:33:48 Francuska, obrazovanje i evropska politička kriza
00:39:58 Lučićeva tumačenja globalne moći, migracija i uspona Kine
00:46:36 Srbija i službe: zaštita nove vlasti, kadrovi i dijaspora
00:54:18 Kontraobaveštajna zaštita, Vojvodina i vojna logistika
01:00:09 Institucionalna kriza, opasnost od nasilja i provera imovine
01:07:09 Republika Srpska, Dodik i završna poruka biračima
Dejan Lučić smatra da pitanje smene režima Aleksandra Vučića nije moguće odvojiti od pitanja ko kontroliše bezbednosni aparat, ko će zaštititi ljude koji preuzmu upravljanje državom i kakvim pritiscima će oni biti izloženi. U razgovoru sa glavnim i odgovornim urednikom Srbin.info Dejanom Petrom Zlatanovićem izložio je svoju viziju političkog i obaveštajnog preuređenja Srbije, uz otvorenu podršku „Autentičnoj desnici“ i oštre rezerve prema delu ljudi koje povezuje sa studentskom listom.
Razgovor obuhvata i njegove procene odnosa SAD, Rusije, Kine i evropskih sila, opasnosti od unutrašnjih sukoba, položaja Vojvodine i Kosova i Metohije, kao i uloge dijaspore, obrazovanja i istorijskog pamćenja. Zlatanović je u više navrata osporio gostova uopštavanja i ukazivao na nacionalne stavove studentskog pokreta, kao i na potrebu da se konkretne optužbe potkrepe dokazima.
U nastavku se prenose Lučićevi stavovi, predlozi i prognoze, uz razgraničenje od proverenih činjenica. Tvrdnje o agenturnim vezama, tajnim operacijama i ličnim odnosima pojedinih javnih ličnosti u samom intervjuu nisu potkrepljene dokumentima.
„Tajna služba je kičma države“
„Tajna služba je kičma države“, poručio je Lučić, obrazlažući zašto bezbednosno-obaveštajna politika, po njegovom mišljenju, mora da bude jedno od prvih pitanja buduće vlasti. On tvrdi da su domaće službe, od Titovog vremena, prevashodno štitile politički sistem i vladajuće strukture, umesto države. Smatra da Srbiji nedostaje ozbiljna obaveštajna mreža u inostranstvu i da je unutrašnji bezbednosni aparat izložen uticaju zapadnih službi.
Posledicu takvog stanja objasnio je zamišljenim scenarijem: na vlast dolazi trideset poštenih i sposobnih ljudi koje su izabrali studenti, ali već iste večeri dobijaju pretnje da moraju da nastave Vučićevu politiku ili će im porodice biti ugrožene. Taj primer iznosi kao upozorenje o mogućoj uceni, a ne kao opis dokumentovanih razgovora.
Po Lučiću, dobra namera novog rukovodstva nije dovoljna ako nema sistema koji štiti njegovu bezbednost i slobodu odlučivanja. Bez takve zaštite, smatra, izborna smena može da se svede na promenu imena na funkcijama, uz očuvanje istih odnosa zavisnosti.
Sopstvena služba i oslonac na partnera koji bi zaštitio novo rukovodstvo
Lučić istovremeno zagovara izgradnju sopstvene službe i traženje spoljnog oslonca koji bi, prema njegovoj proceni, mogao da zaštiti nove nosioce vlasti. Na pitanje da li taj oslonac može da bude Rusija, odgovara da može, ako se takva pomoć zatraži.
Srbiju opisuje kao premalu da samostalno izgradi službu snage kakvu imaju najmoćnije države. Kao poređenje navodi Izrael, čiju obaveštajnu moć povezuje sa podrškom SAD. Od Nemačke, po njegovom mišljenju, Srbija ne bi dobila zaštitu svojih interesa, već podsticaj rukovodstvu koje bi bilo zavisno od Berlina.
U razgovoru nije izložio institucionalni model takve saradnje niti objasnio kako bi se sprečilo da oslonac na drugu stranu službu postane nova zavisnost. Njegovo polazište ostaje da buduća vlast mora da obezbedi zaštitu pre nego što se suoči sa pritiscima.
Kontraobaveštajna zaštita stranaka pre dolaska na vlast
Posebnu poruku uputio je Milošu Jovanoviću: da hitno pronađe ljude iz državne bezbednosti koji poznaju posao i mogu da pomognu u zaštiti političke organizacije od infiltracije. Lučić smatra da stranka koja nema kontraobaveštajnu zaštitu ulazi nezaštićena u borbu za vlast. Tvrdi da se sadašnja zaštita opozicionih organizacija uglavnom svodi na lična poznanstva, umesto na uređen sistem provere ljudi i prepoznavanja pritisaka.
Smatra da među penzionisanim pripadnicima službi postoje ljudi spremni da pomognu. Ne isključuje ni aktivne pripadnike, ali ukazuje da bi oni, ako pomognu opoziciji, mogli da rizikuju radno mesto. Buduće rukovodstvo, kaže, mora jasno da pozove stručne ljude da doprinesu obnovi bezbednosnog aparata.
Vojnu kontraobaveštajnu službu i kontraobaveštajno odeljenje BIA izdvaja kao ključne delove državne zaštite. Njegova tvrdnja da bi, kada bi oni pravilno radili, veliki deo političke scene bio u zatvoru predstavlja gostovu ocenu, bez dokaza izloženih u emisiji.
„Autentična desnica“ kao partner nacionalnom delu studentskog pokreta
Lučić se otvoreno opredeljuje za „Autentičnu desnicu“, koju u razgovoru označava kao „osmicu“. Izdvaja Miloša Jovanovića, Aleksandra Pavića, Branislava Ristivojevića i Nemanju Devića, a pominje i podršku Koste Čavoškog i Matije Bećkovića.
Njegov poželjni scenario jeste da ta politička grupacija posle izbora sarađuje sa nacionalno opredeljenim delom studentskog pokreta. U takvoj saradnji vidi mogućnost da desnica deluje kao politički korektor i da, zajedno sa nacionalnim studentima, utiče na pravac buduće vlasti.
Ocenjuje da bi rezultat od oko tri odsto ostavio desnicu sa malim uticajem, dok bi oko pet odsto, prema njegovoj proceni, donelo značajniju političku težinu. To je procena snage u pregovorima, a ne preračun mandata ili objašnjenje izbornog cenzusa.
„Ako glasate za osam, nećete se kajati. Ako glasate za studente, možda ćete biti u pravu, a možda ćete se ljuto kajati. Ja bih išao na sigurno, na osmicu“, poručio je na kraju razgovora.
Polemika o studentima: deklaracije, javni stavovi i sporne optužbe
Lučić studentski pokret deli na nacionalno i liberalno krilo. Prema drugom iznosi oštru kritiku, označavajući pojedine stavove kao protivne srpskim interesima. Tvrdi da bi prevaga tog dela pokreta mogla da vodi ka prihvatanju otcepljenja Kosova i Metohije od Srbije, sankcijama Rusiji, ulasku u NATO i novim teritorijalnim problemima u Vojvodini.
Zlatanović mu je suprotstavio stavove studentskog pokreta o Kosovu i Metohiji, protivljenju sankcijama Rusiji i referendumskom izjašnjavanju o Evropskoj uniji. Lučić je odgovorio da mu deklaracija nije dovoljna i da želi da te stavove čuje od konkretnih ljudi koji će preuzeti odgovornost.
Na pitanje gde je čuo sporne izjave studenata, pozvao se na Jutjub i medijske nastupe. Zlatanović je ukazao da treba razlikovati pojedinca koji se predstavlja kao student od zvaničnog stava pokreta.
Deo polemike odnosio se i na lekara koga sagovornici pominju u kontekstu prvog mesta na studentskoj listi. Lučić je tvrdio da je blizak Milu Đukanoviću, dok je Zlatanović osporio navode o kućnom prijateljstvu, ukazao na fabrikovane materijale i naglasio da lečenje pacijenta samo po sebi ne dokazuje političku povezanost. Pošto je ime u priloženom automatskom transkriptu nepouzdano prepoznato, ovde se ne rekonstruiše nagađanjem.
Lučić je ostao kritičan prema javnom nastupu tog kandidata i doveo u pitanje njegovu političku spremnost. Smatra i da ljudi koji ne smeju da stanu na čelo liste teško mogu da se suoče sa pritiscima državnog rukovodstva.
Protiv ulaska u EU i za kažnjavanje onoga što naziva „srbofobijom“
Lučić ne podržava ulazak Srbije u Evropsku uniju, a ni referendum o tom pitanju ne vidi kao potreban politički cilj. Smatra da su EU i NATO u procesu raspadanja i da bi priključivanje takvim strukturama bilo pogrešno. Zlatanović je ukazao da bi referendum, po njegovoj proceni, mogao da pokaže protivljenje građana članstvu i zato ne bi nužno odgovarao prozapadnim krugovima. Lučić je odgovorio da konačan ishod zavisi i od toga ko broji glasove.
Gost je predložio novčano kažnjavanje izjava koje označava kao „srbofobiju“, pominjući iznose od 10.000, zatim 20.000 i 30.000 evra u dinarskoj protivvrednosti. Nije precizirao kriterijume takvog kažnjavanja niti granicu između podsticanja mržnje i političke kritike. Naveo je i da je, posle svojih izjava o Vučiću, bio pozvan u BIA i upozoren da ne ponavlja određene navode o njegovom poreklu. To je Lučićev iskaz o sopstvenom iskustvu; porodične glasine nije potkrepio dokazima.
Savet iskusnih ljudi, zajednički nastup i proverene biografije
Lučić poziva „Autentičnu desnicu“ da okupi nacionalno opredeljene intelektualce u savetodavno telo, čak i ako oni nisu na izbornoj listi. Takvo telo naziva i „savetom staraca“: mestom na kom bi rukovodstvo moglo da zatraži stručan savet.
Miloša Jovanovića opisuje kao obrazovanog čoveka, dobrog govornika i gospodina, ali smatra da je za upravljanje Srbijom potrebna veća težina celog tima. Zalaže se za zajedničko pojavljivanje Jovanovića, Pavića, Ristivojevića, Devića i drugih, umesto kampanje oslonjene samo na jednog lidera. Kritikuje Mila Lompara zbog izostanka podrške toj listi i tu odluku tumači kao povlačenje pred pritiskom. U intervjuu nije ponudio dokaz za uzrok koji pripisuje Lomparovom ponašanju.
Govoreći o marketingu, iznosi ličnu procenu da brada i odsustvo kravate mogu da odbiju deo birača. Poziva Ristivojevića i Devića da se obriju i smatra da lider mora da ume da sprovede dogovor i u sopstvenom timu. Brojeve koje pominje o gubitku glasača potkrepljuje anegdotom, a ne istraživanjem.
U kadrovskoj politici zagovara ljude čije su biografije i stavovi poznati dvadeset godina unazad. Upozorava da posle pobede u stranku mogu da uđu laskavci i ljudi koji žele funkcije za koje nisu stručni. Novim članovima bi, po njegovom predlogu, trebalo omogućiti tehničke poslove, uz strožu proveru pristupa rukovodstvu.
| Oblast | Lučićev predlog | Obrazloženje u intervjuu |
|---|---|---|
| Zaštita novog rukovodstva | Izgradnja sopstvene službe i traženje pouzdanog spoljnog oslonca | Novi nosioci vlasti moraju da budu zaštićeni od pretnji i ucena |
| Zaštita političke organizacije | Uključivanje iskusnih ljudi iz državne bezbednosti | Sprečavanje infiltracije i prepoznavanje pritisaka |
| Saradnja posle izbora | „Autentična desnica“ i nacionalni deo studentskog pokreta | Zajednički uticaj na pravac buduće politike |
| Kadrovska politika | Poznate biografije, stručnost i savetodavno telo | Sprečavanje napredovanja oportunista i nestručnih ljudi |
| Dijaspora | Povezivanje uticajnih i sposobnih Srba u svetu | Jačanje međunarodnog uticaja i pristupa informacijama |
| Imovina funkcionera | Hitna provera sticanja imovine i mere protiv bekstva | Očuvanje mogućnosti za utvrđivanje odgovornosti |
Dijaspora: „Trista pametnih i uticajnih Srba“
Pozivajući se na misao koju pripisuje ocu Agatonu iz Hilandara, Lučić kaže da Srbiju neće spasiti političke stranke, već „trista pametnih i uticajnih Srba“. Smatra da takvi ljudi već postoje u dijaspori, na važnim položajima u različitim državama, ali da ih Srbija nije povezala. Upravo u tome vidi posao koji je domaća služba mogla da obavi, umesto da se bavi zaštitom vladajućeg sistema.
Na kraju intervjua ponovo ističe značaj ljudi koji imaju pristup uticajnim krugovima. Po njemu, čak i čovek bez visoke funkcije može da prenese važnu informaciju i pomogne da se interesi Srbije bolje razumeju.
Lučić tvrdi da zapadne službe često podržavaju obe suprotstavljene strane, da bi u presudnom trenutku odredile pobednika. Taj model naziva kontrolom „teze i antiteze“ i primenjuje ga i na istorijske sukobe i na savremenu političku scenu.
Vučića opisuje kao političara koga su dovele britanske strukture, koji je potom povezan sa francuskom službom, a sada, po njegovoj tvrdnji, deluje pod kontrolom nemačkog BND-a. Smatra da mu je odlazak sa vlasti naložen, ali da pokušava da ga odloži.
Agenturne veze ili delovanje u korist stranih interesa pripisuje i Ivici Dačiću, Borku Stefanoviću, Draganu Đilasu, Nenadu Čanku, Ani Brnabić i Dinku Gruhonjiću. Za Brnabić kaže da ju je doveo Toni Bler. Čanku pripisuje raniju saradnju sa saveznom službom, uz novčanu naknadu, a kasniju politiku tumači kao delovanje u korist Nemačke. Miroslava Aleksića opisuje kao političara nedovoljne snage i tvrdi da je produžena ruka nemačkih interesa.
Vojvodina i tvrdnja o „operaciji Habzburg“
Lučić smatra da je Vojvodina izložena dugoročnim nastojanjima da se odvoji od Srbije. Iznosi scenario u kom bi građanima bilo ponuđeno posebno pristupanje Evropskoj uniji, uz obećanja velikih penzija i plata, a da bi nakon izjašnjavanja takva obećanja bila napuštena.
Tvrdi i da bi usledilo potiskivanje Srba sa važnih položaja. Kao navodne pokazatelje razdvajanja pominje organizaciju zdravstvenog sistema u pokrajini, ograničenja sa kojima se, prema njegovim rečima, suočavala Danica Grujičić i pripremu posebnog telefonskog pozivnog broja. U intervjuu nije priložio dokaze za te tvrdnje.
Kaže da je o tome pisao u knjizi „Vladari iz senke“, objavljenoj 1994. godine, u delu koji naziva „operacija Habzburg“. Povezuje taj scenario i sa svojom tvrdnjom da su posle 5. oktobra zapadne službe preko stipendija usmeravale mlade izbeglice iz Hrvatske ka budućim političkim ulogama.
Kosovo i Metohija, vojska i bezbednost juga Srbije
Govoreći o Kosovu i Metohiji, sastavnom delu Srbije pod okupacijom albanskih separatističkih struktura, Lučić posebno razmatra uticaj NATO-a i sukob interesa zapadnih sila. Sagovornici pominju nemački uticaj na Aljbina Kurtija i anglosaksonske veze Hašima Tačija kao svoje tumačenje političkih odnosa.
Lučić tvrdi da su domaći vojni vrh i general Milan Mojsilović pod uticajem NATO-a, dok istovremeno NATO obučava albanske formacije. U tome vidi opasnost po sposobnost Srbije da se odbrani. Njegova prognoza mogućeg prodora prema Nišu i otpora veterana predstavlja hipotetički scenario, a ne informaciju o najavljenom napadu.
Protivi se razoružavanju građana, naročito na jugu Srbije, koje povezuje sa ugrožavanjem njihove bezbednosti. Zalaže se za ranije uvođenje vojnog roka i dosledniju politiku nabavke naoružanja.
Smatra da kupovina sistema od više različitih proizvođača otežava snabdevanje municijom i rezervnim delovima. Kritikuje upotrebu više kalibara i orijentaciju ka NATO standardima, a domaće „Zastavine“ puške ocenjuje veoma visoko. To su njegove vojno-političke i tehničke procene.
Oduzeto oružje i poziv na tužbe
Na početku razgovora Lučić govori o pretnjama zbog kojih su se, prema njegovom iskazu, dvojica mladih ljudi sklonila u inostranstvo. Navodi i da su mu oduzeti pištolji koje je, kaže, decenijama posedovao sa dozvolom i bez incidenata.
Tvrdi da je oružje doneo u policijsku stanicu na Zvezdari, verujući da je reč o produženju dozvole, ali da dozvola potom nije produžena. Građane sa sličnim iskustvom poziva da podnose tužbe protiv odgovornih rukovodilaca policijskih stanica.
Iznosi i optužbu da se oduzeto oružje prodaje u inostranstvu, pominjući Ohajo, kao i brojeve od 50.000 pištolja i 20.000 pušaka. Posao povezuje sa ocem Nebojše Stefanovića i postavlja pitanje ko ga je nastavio i gde je porez od prodaje. Za te količine, prodaju i poreske navode u intervjuu nisu priloženi dokazi; Lučić traži da ih ispita tužilaštvo.
Strah od nasilja posle izbora i uloga policije
Lučić upozorava na mogućnost da se politička kriza pretvori u nasilje. Kao primere navodi svoje tumačenje događaja u Kijevu i Sarajevu, uz tvrdnju da su snajperisti korišćeni da pucaju na suprotstavljene strane i izazovu širi sukob. U razgovoru nije izložio dokaze za identitete i uloge koje pominje.
Na pitanje šta očekuje posle izbora odgovara da strahuje od građanskog rata, dodajući: „Daj Bože da ne bude to.“ Tvrdi da Vučić neće dobrovoljno prepustiti vlast i da bi naoružane pristalice mogle da izazovu sukob.
Ulogu policije vidi u sprečavanju napada na građane. Na pitanje da li mafija može da vodi građanski rat odgovara: „Mafija ne može da vodi građanski rat, ali može da ga započne, posle ide sam.“
Provera imovine, zamrzavanje sredstava i sprečavanje bekstva
Lučić zagovara hitne mere posle smene vlasti: zatvaranje granica, hapšenje naprednjaka koji su stekli materijalnu korist od ulaska u stranku i administrativno zamrzavanje imovine. Predlaže poređenje podataka o stranačkoj pripadnosti sa imovinskim evidencijama, kako bi se proverilo ko se i kako obogatio.
Kaže da podržava predlog koji pripisuje sagovorniku sa „Helmkasta“. Podržava i ideju Srđana Noga o prijavljivanju imovine pri ulasku u politiku. U razgovoru se razmatraju oduzimanje pasoša i rok za dokazivanje porekla bogatstva. Lučić upozorava da pasoš sam po sebi ne sprečava bekstvo i pominje mogućnost prelaska preko Dunava i Drine. Iznosi i predlog blokiranja mostova prema Republici Srpskoj pre izbora.
Kritikuje i ljude koji u politiku ulaze da bi se obogatili, kao i one koji traže funkciju da bi legalizovali ranije stečeno bogatstvo. Kao ilustracije iznosi anegdote o naglom rastu standarda pojedinih političkih krugova posle dolaska na vlast.
Institucionalna kriza i slabljenje opozicije
U završnom delu Zlatanović postavlja pitanje o stanju u kom su parlament, predsednička funkcija i vlada, prema premisama iznetim u razgovoru, u različitim oblicima prekida ili ograničenog mandata. Pita da li se tako stvara politička kriza i da li se slabljenje srpskih institucija sa Kosova i Metohije prenosi na celu Srbiju.
Lučić to tumači kao strategiju sprovedenu uz spoljni uticaj. Tvrdi da je Vučić uništio ozbiljnu opoziciju i poredi nekadašnje stranke sa organizacijama koje danas smatra nedovoljno snažnim.
Kao prepoznatljive političke ličnosti izdvaja Vučića, Dačića i Miloša Jovanovića, dok prema ostalima iznosi rezerve. Strahuje i da bi, ako prevagnu strukture koje smatra zavisnim od Nemačke, buduća vlast mogla da proganja njega i Zlatanovića pod optužbom za širenje mržnje.
SAD, Rusija i Kina: prognoza novog odnosa snaga
Lučić smatra da SAD nemaju interes da Rusija bude potpuno poražena, jer bi tada ostale same pred rastućom snagom Kine. Iz tog ugla tumači i Trampovu politiku: Rusija je, po njemu, potrebna Americi kao protivteža Pekingu.
Predviđa scenario u kom bi Evropa i Rusija bile uvučene u iscrpljujući sukob, a SAD se kasnije uključile i pokušale da izađu kao pobednik. Smatra da bi za svet bilo bolje da se Amerika, Rusija i Kina dogovore, dok Evropu opisuje kao sve slabijeg i zavisnijeg aktera.
Kinu naziva „novom Amerikom“. Ističe njenu industrijsku i tehnološku snagu, razvoj železnice i sposobnost da interese ostvaruje dogovorom i novcem. Američku deindustrijalizaciju povezuje sa preseljenjem proizvodnje u Kinu i profitom vlasnika kapitala.
Za SAD prognozira rast socijalnih tenzija i mogućnost unutrašnjih oružanih sukoba, poredeći stanje sa Jugoslavijom pred njeno razbijanje. Smatra da je Amerika sve manje privlačna za život običnih ljudi i da se deo stručnjaka okreće Kini.
Srpske odnose sa Kinom, Nemačkom i SAD kritikuje kao odnose u kojima partneri dobijaju materijalne koristi, dok Srbija ne dobija pouzdanu zaštitu. Ruski odnos prema Vučiću objašnjava time što Moskva, po njegovoj oceni, nema dovoljno pouzdanog i snažnog alternativnog sagovornika.
Istovremeno Vučića optužuje za izdaju i za prodaju oružja i municije koji završavaju u ratu protiv Rusije. U ovom intervjuu nije priložio dokumentaciju o konkretnim isporukama.
| Akter ili prostor | Lučićeva procena | Šta iz nje zaključuje za Srbiju |
|---|---|---|
| SAD | Potrebna im je Rusija kao protivteža Kini; moguća promena prioriteta pod Trampom | Treba pratiti stvarne interese i tražiti prostor za srpske argumente |
| Rusija | Ključna vojna sila i mogući oslonac za zaštitu budućeg rukovodstva | Potrebni su ozbiljni i pouzdani politički sagovornici |
| Kina | Rastući industrijski i tehnološki centar | Saradnja mora da se procenjuje prema koristi za Srbiju |
| Nemačka | Snažan uticaj preko BND-a i opasnost od sukoba sa Rusijom | Opozicija mora da prepozna i spreči spoljne pritiske |
| Francuska i Britanija | Unutrašnje krize, problemi obrazovanja i društvene podele | Evropski poredak ne treba smatrati trajno stabilnim |
| Republika Srpska | Mogućnost većeg prostora za Dodika preko međunarodnih kontakata | Dijaspora i objašnjavanje srpskih interesa mogu da imaju važnu ulogu |
Nemačka, Francuska i mogući rat sa Rusijom
Lučić smatra da Nemačkoj preti uvlačenje u rat protiv Rusije. Prognozira da bi Rusija odgovorila raketnim udarima po vojnim ciljevima i da joj za takav odgovor ne bi nužno bilo potrebno nuklearno oružje. Pominje „orešnik“ i druge raketne sisteme.
Prema Fridrihu Mercu iznosi izuzetno oštru kritiku i podržava dolazak AfD-a, čije predstavnike opisuje kao protivnike rata. Kritikuje i nastojanja da se ta stranka zabrani. Procenat podrške koji navodi u razgovoru nije potkrepljen konkretnom anketom.
Iznosi i svoje tumačenje slovenskog porekla dela stanovništva istočne Nemačke, povezujući ga sa odnosom prema Rusiji. Pozitivno govori o pojedinim aspektima života u Istočnoj Nemačkoj i njenoj obaveštajnoj službi.
Za Francusku smatra da bi dolazak Marin le Pen mogao da donese povratak degolističkoj politici i Evropi kao savezu naroda. Njene oštrije stavove prema Rusiji tumači kao moguću taktiku, dok Đorđu Meloni navodi kao primer političara koji je posle dolaska na vlast promenio raniju retoriku.
Ocenjuje da nemiri u Francuskoj i Britaniji mogu da ograniče njihovu sposobnost za spoljni rat. Iznosi i nepotkrepljen scenario napada na Gibraltar i zatvaranja pomorskih pravaca, čime bi, po njemu, bilo otežano američko snabdevanje Evrope. To su prognoze gosta, a ne utvrđeni vojni planovi.
Obrazovanje, britanski uticaj i Indija
Lučić povezuje slabljenje obrazovanja sa interesom političkih centara da imaju građane kojima je lakše upravljati. Smatra da u Srbiji tehnički i medicinski fakulteti još održavaju nivo, dok je kritičan prema delu društvenih fakulteta.
Na Fakultetu političkih nauka pominje američki usmeren program ili odeljenje, za koje tvrdi da oblikuje studente protiv srpskih nacionalnih interesa. Zlatanović mu je suprotstavio primer nacionalno opredeljenih studenata i naglasio da gostovo iskustvo ne opisuje nužno većinu. Lučić prihvata da nacionalno jezgro postoji, ali ostaje pri kritici programa i uticaja koje smatra stranim. Govori i o srpskom inatu kao otporu nametanju stavova.
Indijske stručnjake, naročito u informacionim tehnologijama, opisuje kao sposobne i dobro povezane širom sveta. Tvrdi da britanska služba koristi te mreže za pristup znanju i informacijama. Iznosi primer stručnjaka koji se vraćaju na matične fakultete i prenose nova saznanja, a ističe i međusobnu povezanost indijske i pakistanske dijaspore.
Britansku krizu objašnjava prevagom finansijskih centara nad interesima građana i predviđa moguće raspadanje države, uz pominjanje Škotske i Irske. Smatra da bi odlazak evropskih stručnjaka u SAD odgovarao Trampu.
Istorijsko pamćenje: Nedić, Jasenovac, Tito i Draža
Lučić je izložio afirmativno viđenje Milana Nedića, naglašavajući prihvat izbeglica i dece. Tvrdi da je Nedić sprečio još težu podelu Srbije i protivi se njegovom označavanju kao kvislinga. To je gostovo tumačenje; istorijski kontekst podrazumeva da je Nedićeva vlada delovala pod nemačkom okupacijom i sarađivala sa okupatorom.
Titu i Anti Paveliću pripisuje britanske agenturne veze, a Titu i pojedinim saradnicima masonske veze. Dražu Mihailovića opisuje kao čoveka koji je održavao kontakte sa saveznicima i spasavao američke pilote, ali koga su Britanci, po njegovoj oceni, napustili. U emisiji nije dokumentovao agenturne i masonske tvrdnje.
Snažno podržava Lordana Zafranovića i njegov film o ustaškim zločinima. Smatra da delo treba gledati nezavisno od političkog trenutka prikazivanja i da bi škole trebalo da organizuju posete. Zlatanović je razdvojio podršku filmu od pitanja njegove upotrebe u izbornoj kampanji.
Lučić ocenjuje da su zločini nad Srbima, naročito nad decom u NDH, nedovoljno zastupljeni u udžbenicima. Pominje broj od 700.000 žrtava Jasenovca. Iznosi i tvrdnje o Ruzveltovim i Staljinovim stavovima prema posleratnoj odmazdi, koristeći ih za svoju poruku o dugoročnim posledicama ratova. Kritičan je prema zapadnim sudovima i odbacuje njihovo vrednovanje srpskih ratnih aktera.
Tvrdnje o poreklu elita i globalnim zaverama
Deo razgovora Lučić posvećuje poreklu političkih i intelektualnih elita. Savremene podele povezuje sa kadrovima posle Prvog i Drugog svetskog rata, potomcima partizanskih struktura i školovanjem na zapadnim univerzitetima. Navodi da je nacionalno opredeljenim porodicama u socijalizmu bio ograničen pristup državnoj službi i smatra da se posledice takve kadrovske politike i danas osećaju. Iznosi i stav kojima političku lojalnost tumači porodičnim, etničkim ili verskim poreklom.
Govoreći o svetskim odnosima, pripisuje jevrejskim verskim i finansijskim krugovima, naročito pokretu Habad, kontrolu zapadnih država, bankarstva i ratova. Razlikuje grupe koje naziva Sefardima, Hazarima i Hanancima, a migracije objašnjava takozvanim „Kalergijevim planom“. Iznosi i tvrdnje o namernom smanjenju svetskog stanovništva, nestanku Srbije i međusobnom uništavanju Slovena.
Jovica Stanišić i promena američkih interesa
Lučić odbacuje pojednostavljeno tumačenje da je svaki kontakt rukovodioca domaće službe sa CIA dokaz rada protiv Srbije. Stanišićeve kontakte sa Amerikancima objašnjava kao deo službenog posla i odnosa koji su, prema njegovoj oceni, u određenom periodu bili povoljniji za Jugoslaviju.
Kao primere tadašnjeg približavanja pominje izvoz „juga“, razgovore o avionima „galeb“ i pištoljima CZ. Smatra da je Stanišić stranim predstavnicima objašnjavao istorijski kontekst odnosa na Balkanu.
Njegova poruka je da država mora da razgovara sa stranom službom kada postoji podudarnost interesa, ali da računa i na mogućnost naglog zaokreta partnera. Zlatanović je ukazao da Trampov dolazak nije doveo do Stanišićevog oslobađanja, čime je otvorio pitanje granica takvog očekivanja.
Republika Srpska, Dodik i kontakti u Vašingtonu
U završnici je otvoreno pitanje položaja Milorada Dodika i Republike Srpske. Lučić smatra da srpski kontakti u blizini američke administracije mogu da doprinesu povoljnijem razumevanju Dodikove politike.
To povezuje sa interesima SAD i Izraela prema Iranu. Tvrdi da je iranska služba snažno prisutna u Bosni i Hercegovini i da Dodik, kao njen protivnik, može da bude predstavljen kao partner američkim i izraelskim krugovima. U emisiji nije priložio dokaze o konkretnim obaveštajnim mrežama ili pregovorima.
Sličnu logiku primenjuje na Kosovo i Metohiju, srpsku pokrajinu pod okupacijom separatističkih struktura: smatra da zaštita hrišćana, starih srpskih manastira i kulturnog nasleđa može da bude argument koji bi Trampova administracija razumela. Tvrdnju da su takve poruke već prenete Trampu iznosi pozivajući se na sopstvene kontakte, bez dokumentacije u razgovoru.

Završna poruka: izborna pobeda mora da ima kadrovsku i bezbednosnu osnovu
Lučićev zaključak je da Srbiji nisu dovoljni novi ljudi na starim funkcijama. Za stvarnu promenu, po njegovom mišljenju, potrebni su politički tim sa poznatim biografijama, kontraobaveštajna zaštita, povezivanje dijaspore i sposobnost da se prepoznaju interesi velikih sila.
Zato poziva na podršku „Autentičnoj desnici“, uz moguću saradnju sa nacionalno opredeljenim studentima. Istovremeno upozorava na opasnost od nasilja i zahteva brzu proveru bogatstva stečenog uz vlast.
Na kraju je preporučio svoj kanal „Dejan Lučić Ekskluzivno“, na kom, kako kaže, objavljuje kraće razgovore i inserte. Ceo intervju, sa pitanjima i polemikom Dejana Petra Zlatanovića, objavljuje produkcija Srbin.info i Centar.
Izvor: Srbin.info / Centar
Autor: Dejan Petar Zlatanović