KNjIŽEVNIK Predrag Bjelošević iz Banjaluke dobitnik je Kočićeve nagrade za 2026. godinu, dok je nagrada „Zmijanjče“ pripala Ivoni Arsić, učenici petog razreda Osnovne škole „Boško Buha“ iz Štrbaca kod Uvca, za pesmu „Petru Kočiću“.
Na konkurs za Kočićevu nagradu ove godine pristiglo je 14 predloga za devet autora iz Republike Srpske i Srbije. Žiri, koji su činili prof. dr Željka Pandžić, književnica Željka Avrić i književnik Duško M. Petrović, u uži izbor uvrstio je Predraga Bjeloševića, Slobodana Ristovića i Igora Marojevića.
Odluka je na kraju donesena jednoglasno – Kočićeva nagrada za 2026. godinu pripala je Predragu Bjeloševiću. Kočićeva nagrada i nagrada "Zmijanjče" biće svečano uručene 29. avgusta, tokom Svečane akademije povodom 61. Kočićevog zbora, koja će biti održana u Narodnom pozorištu Republike Srpske u Banjaluci.
– Poznato je da je najteže dobiti nagradu u svom gradu. Zato mi je Kočićeva nagrada najdraža i na neki način je doživljavam kao krunu moga stvaralaštva. Sa Kočićem u svjesti, njegovim djelima i Kočićevim zborom, ja sam odrastao, kao i generacije, prije svega, krajiških pisaca. Ispratio sam sa dragim prijateljima i piscima sa prostora biše Jugoslavije mnogo Kočićevih zborova, učestvovao na njima ili kao organizator ili kao član žirija za Kočićevu nagradu ustanovljenu 1992 – kaže za "Novosti" Predrag Bjelošević.
Kočićeva nagrada čini čast ali i obavezuje, jer Kočićevo ime je odavno u našem narodu sinonim i mera slobode, jezika i moralne patriotske nepokolebljivosti, smatra sagovornik i dodaje:
– Ako se samo prisjetimo imena dobitnika nagrade u posljednje 32 godine, dovoljno smo rekli o nagradi: Dobrica Ćosić, Milorad Pavić, Dragoslav Mihailović, Rajko Petrov Nogo, Ljubivoje Ršumović, Matija Bećković, ili naši ugledni pisci krajišnici: Stevan Tontić, Nenad Grujičić, te Ranko Preradović, Risojević, Pavlović; zaista su veličine srpske književnosti, dobili Kočićevu nagradu.
Izvanredan psiholog
NAGRAĐENI pesnik primećuje, na primeru "Mračajskog prote", da Kočić nije samo veliki pisac, nego je i izvanredan psiholog:
– Kod Petra Kočića je najvažniji jezik, jer nije bio samo sredstvo za prenošenje pukog sadržaja. Jezik je kod Kočića zavičaj, pamćenje, otpor i moralni stav – napominje pisac i dodaje da u pričama Petra Kočića ima divnih poetskih slika i čiste poezije, čak mnogo više nego u nečijim knjigama pesama.
Lepo je, ističe ovogodišnji laureat, što je nagrada od 1992. održala kontinuitet i što su dobitnici nagrade i značajni pisci sa prostora Republike Srpske, jer svedoci smo iz godine u godinu pojave novih izvanrednih pisaca sa našeg prostora koji osvajaju prestižne nagrade u Srbiji i u svetu, pronoseći Kočićev slobodarski duh.
– Sto deset godina poslije Kočićeve smrti njegove ideje su aktuelne, a likove iz njegovih pripovjedaka i danas prepoznajemo među nama. To nam potvrđuje da Kočić nije samo istorijska ličnost, srpski narodni tribun, borac za svoj jezik i ćirilično pismo, nego prije svega veliki pisac. Zato je Kočić i danas jedan od najaktuelnijih srpskih pisaca. Političke okolnosti su se mijenjale, carevine nestajale, države se prekrajale ali njegovo istinsko književno djelo nastavilo je da nam govori jer ne pripada samo jednom vremenu. Sjetimo se priče "Vukov gaj", i otimačine jedne uređene šumice i napravimo paralelu sa pokušajem u novonastaloj državi oduzimanja šuma, rijeka, kućišta, na koja se Srbi ne mogu vratiti ni poslije trideset godina. A, sve o pravdi i sudovima, i našeg vremena, Kočić je zapisao u "Jazavcu pred sudom" i "Sudaniji" – dodaje Bjelošević.
I danas, kada smo okruženi govorom koji je sve brži, površniji i siromašniji, kada se reči troše kao roba, a jezik se sve češće svodi na parole, Kočić nas opominje da reč ima težinu samo ako iza nje stoje čovek i istina, mišljenja je dobitnik nagrade sa njegovim imenom.
Pisac nije onaj koji proizvodi rečenice nego onaj koji za njih odgovara, kaže nagrađeni književnik, uz opasku da Kočića često nismo dostojni da slavimo. I danas njegova reč nas opominje.
– Ideš li rode? – pitanje na koje možemo odgovoriti samo svjesni svoje ugroženosti:
– Idemo, zajedno! I biće puta pred nama – poručuje Bjelošević.