U Kulturnom centru Srbije u Parizu predstavljeno je kapitalno delo profesora Milivoja Srebre „Antologija srpske književnosti“, dvotomno izdanje na čak oko osamsto stranica koje obuhvata period od 13. do 20. veka.
Knjiga se nedavno pojavila iz štampe kod univerzitetskog izdavača iz Bordoa, gde Srebro predaje na Departmanu za slovenske studije. Prvi tom pokriva period od 13. do kraja 19. veka, dok je drugi posvećen isključivo 20. veku.
– Ovo voluminozno delo, čiji je cilj da na reprezentativan način predstavi našu književnost na francuskom jeziku, rezultat je višedecenijskog rada. Zapravo, ideja o takvoj knjizi pratila me je sve vreme od moga dolaska u Francusku početkom devedesetih. Zato se i može reći da ona, na neki način, predstavlja krunu moga rada na promociji srpske književnosti u frankofonom svetu – ističe za "Novosti" Srebro, profesor na Unverzitetu Bordo Montenj, esejista i književni kritičar.
Kada se pogleda način na koji je koncipirana ova knjiga, vidi se, zapravo, da nije reč o klasičnoj antologiji. Njena koncepcija je ustvari zasnovana na simbiozi dva žanra, antologije i hrestomatije, pojašnjava Srebro. Izbor tekstova prevedenih na francuski jezik praćen je analitičkim prezentacijama koje služe kao neka vrsta vodiča i uputstva za čitanje, kao što su portreti pisaca ili opis karakteristika različitih književnih epoha i prvaca. Antologija ima i potencijalnu didaktičku funkciju, jer je, uz to što je namenjena široj čitalačkoj publici, usmerena i ka univerzitetskoj sferi, studentima i profesorima, najpre srbistike ali i slavistike i komparativistike.
– Na kompozicionom planu, Antologija sledi simbolički luk od osam vekova, koji započinje i završava se Svetim Savom. Prvi tom otvara njegovo"Žitije Svetog Simeona" sa početka 13. veka, dok drugi tom zatvara postmoderni roman Gorana Petrovića sa kraja 20. veka, "Opsada Crkve svetog spasa", u kome je jedan od glavnih likova ponovo Sveti Sava. To na neki način pokazuje istorijski kontinuitet ali i konherentnost duha srpske književnosti koja je uspela da očuva svoj identitet uprkos istorijskim lomovima kroz koje je vekovima prolazila – napominje profesor Srebro.
U Antologiji je zastupljeno oko šezdesetak autora i dela, od Svetog Save i Teodosija, preko remek-dela narodne kniževnosti među kojima se ističe Kosovski ciklus, i velikana 18. i 19. veka pout Dositeja, Sterije, Vuka, Njegoša, Matavulja i Sremca, do velikih imena 20. veka, Dučića, Crnjanskog, Andrića, Desanke, Pope, Pavića, Kiša, Bećkovića, Dušana Kovačevića…
– Želeo sam da predstavim ono što se obično smatra srpskim književnim kanonom, ono što je suštinski bitno za srpsku kulturu i njen identitet, što najbolje izražava našu duhovnost, trajanje i istrajavanje u vremenu – kaže Milivoj Srebro.
Antologija predstavlja logični sled u sada već bogatom Srebrovom "francuskom opusu" naše književnosti. Najpre je objavio "Antologiju srpske propovetke" 2003. godine, zatim je 2013. uredio zbornik "Srpska književnost u evropskom kontekstu" koji je predstavio radove više od dvadeset istraživača, dok je 2019. priredio, takođe na francuskom, "Kratku istoriju srpske književnosti". Paralelno sa radom na ovim publikacijama, Srebro uređuje i "Serbiku", portal i elektronsku reviju, čija je misija takođe promocija naših pisaca u Francuskoj.
NIŠTA BEZ PREVODILACA
Milivoj Srebro ističe ulogu prevodilaca, naročito njih troje, koji su pre svega prevodili odlomke dela iz starijih epoha, ono što u Francuskoj do sada uglavnom nije bilo dostupno frankofonoj publici. To su Alen Kapon, Vladimir Andre Čejović i An Renu.
– Posebnu zahvalnost dugujem profesorima Bošku Bojoviću, Jovanu Deliću, Savi Damjanovu, Mihajlu Pantiću, Jeleni Novaković i istraživaču Marku Avramoviću. U izradi ove antologije kao vodič ali i kao stalna inspiracija služile su mi knjige moga pokojnog profesora, književnog istoričara Jovana Deretića – kaže Srebro, ističući podršku koju mu je pružio Univerzitet Bordo Montenj, uz zahvalnost direktoru Kancelarije za javnu i kulturnu diplomatiju Arnou Gujonu zbog dobijenih subvencija za ovaj kapitalni projekat.

Isto je i sa kafom, u njoj najviše uživamo kad je napravimo baš po svom.