Dokumentacija pokazuje da je za nastavak izgradnje Hrama Svetog Save 1986. godine izdata građevinska dozvola, a 2003. upotrebna dozvola za konstrukciju. Uprkos tome, u delu medija pojavile su se tvrdnje da je Hram građen bez dozvole, dok je njegov katastarski upis povezan sa pitanjem bezbednosti objekta.
Tvrdnje da je Hram Svetog Save građen bez dozvole, objavljene u delu medija nakon javnog nastupa Blagoja Pantelića, u suprotnosti su sa dokumentacijom o nastavku izgradnje svetosavske svetinje.
Pantelić je u razgovoru za televiziju i portal „Insajder“ naveo da je Hram upisan u katastar po zakonu poznatom kao „Svoj na svome“. Pozivajući se na odredbe tog zakona o odgovornosti vlasnika, postavio je pitanje da li je objekat bezbedan i predložio da državna inspekcija to proveri.
U nastupu nije predstavio stručni nalaz koji bi ukazivao na oštećenje konstrukcije ili konkretnu opasnost po vernike i posetioce. Katastarski upis, sam po sebi, ne predstavlja nalaz o stanju konstrukcije i iz njega se ne može zaključiti da je Hram nebezbedan.
Za nastavak izgradnje Hrama Svetog Save građevinska dozvola izdata je 1986. godine. Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata. Godine 2000. obavljena su ispitivanja statike kupole, a 2003. godine izdata je upotrebna dozvola za konstrukciju.
Praćenje stanja nastavljeno je i kasnije. Preduzeće „Objektiv geo“ je 2024. godine vršilo merenja sleganja konstrukcije, uključujući naos, kriptu, kupolu i parohijski dom.
Ti podaci deo su dokumentacije o izgradnji i praćenju Hrama i ne mogu se zanemariti u javnom izveštavanju o njegovom statusu i bezbednosti.
U podizanju Hrama učestvovale su generacije arhitekata, inženjera i graditelja. Bio je to poduhvat koji je zahtevao složena tehnička rešenja i višegodišnji stručni rad. Posebno mesto u njegovoj izgradnji zauzima podizanje monumentalne kupole, jedan od najzahtevnijih zahvata u domaćem graditeljstvu.
Zato tvrdnje da je Hram građen bez dozvole ne predstavljaju samo neprecizno izveštavanje. One stvaraju pogrešnu sliku o izgradnji svetosavske svetinje i zanemaruju rad ljudi koji su u njeno podizanje ugradili svoje znanje i trud.
Blagoje Pantelić nije nepoznat crkvenoj javnosti. Odlukom nadležnog Crkvenog suda isključen je iz crkvene zajednice, a protiv te odluke najavio je žalbu. Njegovi javni nastupi o Srpskoj pravoslavnoj crkvi i ranije su izazivali polemike.
U ovom slučaju, međutim, činjenice su jasne: način katastarskog upisa nije stručna ocena konstruktivne bezbednosti, a u nastupu za „Insajder“ nije predstavljen nalaz koji bi ukazivao na konkretnu opasnost.
Niko ne osporava pravo da se postavljaju pitanja o pravnom statusu, izgradnji i održavanju objekta od javnog značaja. Ipak, kada se govori o bezbednosti mesta u kojem se okuplja veliki broj ljudi, neophodno je precizno razdvojiti proverene podatke od pretpostavki.
To je i odgovornost medija. Naslov da je Hram građen bez dozvole može da dopre do velikog broja čitalaca i stvori utisak koji ne odgovara dokumentaciji o nastavku njegove izgradnje. Jednako tako, povezivanje katastarskog upisa sa pitanjem bezbednosti, bez predstavljenog stručnog nalaza o opasnosti, ostavlja prostor za uznemiravanje javnosti.
Srpska pravoslavna crkva je vekovima bila oslonac srpskom narodu, čuvala njegovu veru, svetinje i pamćenje. Hram Svetog Save jedan je od najvidljivijih izraza te trajne veze Crkve i naroda.
Podizan je decenijama, verom i prilozima brojnih generacija. Za mnoge vernike on je mesto na kojem se mole, krštavaju decu, venčavaju ili pale sveće za svoje najmilije. Za druge je to svetinja kojoj se vraćaju iz zavičaja i rasejanja.
Oni zaslužuju da o Hramu dobiju tačne i proverene informacije. Njegovi graditelji zaslužuju da se njihov rad ne dovodi u pitanje neistinama o dozvolama. A javnost zaslužuje da o bezbednosti svetinje sluša glas struke, umesto da se na osnovu katastarskog upisa stvara sumnja za koju nije predstavljen stručni nalaz.