BAVLjENjE i najskorijom prošlošću južne srpske pokrajine od istraživača zahteva da prođe kroz lavirint sa mnoštvom lažnih putokaza i slepih puteva, otkriva zbornik radova „Izazovi istraživanja istorije Kosova i Metohije u 20. veku“, objavljen u izdanju Instituta za noviju istoriju Srbije (INIS), koji je bio organizator istoimene naučne konferencije 2025. godine.
Reč je o radovima 22 naučnika mlađe i srednje generacije, koji su se bavili različitim periodima i aspektima istorije ovog prostora, otvarajući nova i preispitujući stara pitanja. Kroz gotovo sve radove kao nit se provlači paradoks da su srpski levičari 19. i 20. veka, od socijaldemokrata do komunista (uključujući one koji su se borili za oslobođenje KiM u Prvom balkanskom ratu i nastavili da ratuju protiv Austrougara i Nemaca u Velikom ratu) prihvatili stavove germanskih levičara da je to "tuđa zemlja" koja ne pripada Srbima.

"Arhivski izvori pokazuju da su jugoslovenski komunisti tokom čitavog međuratnog perioda baštinili stanovište predratnih srpskih socijaldemokrata, prema kojem prostor pripojen Kraljevini Srbiji u balkanskim ratovima 1912-1913. ne pripada Srbiji", piše dr Bojković. Dokumenti pokazuju da su navodno "istorijske" granične linije srpske pokrajine nacrtali fanatični komunisti Moša Pijade i Milovan Đilas, koji su gajili lični animozitet prema "hegemonistima" Srbima.

On podseća na ciljeve koji su 1928. postavljeni na Kongresu KPJ u Drezdenu.
– Rukovodstvo KPJ govorilo je kako će "u Jugoslaviji, u kojoj postoji niz ugnjetenih nacija i nacionalnih manjina, […] znatnu ulogu [imati] pitanje nacionalno-revolucionarnog rata, naročito pri pretvaranju imperijalističkog rata u građanski rat". Otuda je KPJ bila "dužna da pomaže oslobodilačke pokrete ugnjetenih nacija i nacionalnih manjina, da rukovodi njihovom borbom protiv imperijalizma i da bez rezerve brani njihovo pravo na samoopredeljenje do otcepljenja" – navodi dr Bojković.
Treći rajh je na svoj način preuzeo istu matricu, otkriva nam dr Milutin Živković iz Instituta za savremenu istoriju u radu "Kosovski Albanci i Vafen SS (1941-1945). Ideje, planiranje, praksa".

Na Kosovu je uz pomoć okupatora polovinom septembra 1943. sazvana Druga prizrenska liga, kao političko-vojna organizacija čiji su ciljevi bili: "oslobođenje od okupacije Slovena i ujedinjenje svih prostora na Balkanu na kojima su živeli Albanci.
– Na njeno čelo došao je budući premijer Albanije, Redžep Mitrovica, istaknuti član ovog tela i Nacionalnog fronta. Vlada Albanije, na čelu upravo sa Mitrovicom, odobrila je Statut Lige polovinom marta 1944. godine. On je Kosovo, Metohiju, Staru Rašku i Makedoniju video kao glavno polje njenog delovanja. Šef Centralnog komiteta (CK) Lige Bedri Pejani imao je "fantastičan plan da pripoji Sandžak, Bosnu i Hercegovinu Albaniji". To mu je, izgleda, aprila 1944. zapečatilo političku karijeru. Nemci su tražili da se smeni sa čela CK i udalji sa Kosova. Pritom je opisan kao "sumanut" čovek, a njegov plan o organizaciji jedne "Vartolomejske noći" protiv kosovskih Srba kao skandalozan – navodi dr Živković.
Četvrt veka posle agresije NATO-a na SR Jugoslaviju, koja je praktično predala prostor KiM u ruke Albancima i tako omogućila etničko čišćenje Srba iz pokrajine, teško je oteti se utisku da je time ostvaren cilj Kongresa KPJ u Drezdenu i Bedrija Pejanija.

– Demonstracije na prostoru Socijalističke Autonomne Pokrajine (SAP) Kosovo proleća 1981. godine, poput vulkana su u polje fokusa jugoslovenske javnosti izbacile složeni kosovski problem, koji je prikriveno tinjao "ispod površine". Iako se isprva mislilo da je reč o masovnom studentskom buntu sa socijalnim motivima, ubrzo je postalo jasno da se radi o albanskoj nacionalističkoj pobuni, koja je od strane jugoslovenskih vlasti okarakterisana kao "kontrarevolucija". Parole poput "Kosovo republika", "Albanci smo, a ne Jugosloveni", "Ujedinjenje sa Albanijom", rečito ilustruju prirodu i karakter spomenutih demonstracija – navodi dr Živković.

– Knjiga je izazvala pravu buru reakcija u tadašnjim intelektualnim krugovima. Napisana kao sinteza, pratila je genezu srpsko-albanskih odnosa u ovoj oblasti od srednjeg veka do savremenog doba. Svojim zaključcima i porukama dovodila je u pitanje dominantne stavove jugoslovenske istoriografije socijalističke epohe prema poreklu kosovskog problema, koji je u tom trenutku bio više nego aktuelan. S tim u vezi, na stranicama Književnih novina, Politike, NIN-a i drugih štampanih medija razvila se polemika o navedenoj problematici, u kojoj su svoje učešće uzeli Ali Hadri, Venceslav Glišić, Fuad Muhić i dr. Spomenuti intelektualci izrazito su negativno pisali o Bogdanovićevom delu, pokušavajući da ga društveno-politički diskvalifikuju, prikazujući ga kao svojevrsni nacionalistički pamflet. Bogdanović je na navedene kritike pokušavao odgovoriti snagom svojih argumenata, uglavnom putem intervjua i članaka u Književnim novinama, "Studentu", "Mladini", "Pogledima", Književnoj reči – navodi dr Jovanović.

MOBILIZACIJA ILIRA
DA bi podstakli masovnu mobilizaciju Albanaca u Vafen SS, nacistički ideolozi su se koristili teorijom o njihovoj "posebnoj rasi" i poreklu", navodi dr Živković:
– Posebno je eksploatisana teza o Albancima kao direktnim potomcima drevnih Ilira ("Arijanci ilirskog porekla"), jer je podupirala zaključke da su se zbog toga suprotstavili slovenskom i orijentalnom uticaju i time "zaslužili pravo" da budu svrstani u porodicu nordijskih naroda.
Restoran Miya Galerija
Breakfast Buffet svakog dana od 10:00 do 12:30
ZAPRATI I REZERVIŠI SVOJE MESTO