MOJ cilj je oduvek bio da zabavljam ljude, a kamera je došla tek kasnije
Ovim rečima Stefan Popović, voditelj Radio-televizije Srbije i domaćin novog takmičarskog formata "Ko je šef?", otkriva suštinu svog profesionalnog puta. Za njega televizija nije samo posao pred kamerama već prilika da nasmeje ljude unese dobru energiju u njihove domove. Upravo takav pristup donosi i u novu emisiju, u kojoj se gastronomija, intuicija, nadmudrivanje i humor spajaju u igru punu iznenađenja. Ovom formatu posebnu vrednost daje humanitarni cilj, zbog kojeg pobeda nije važna samo onima koji se bore za nju.
Iza prepoznatljivog akcenta, spontanosti i osmeha krije se priča o čoveku koji je iz Australije došao u Srbiju, prvobitno ne znajući da li će ovde ostati duže od godinu dana, a potom izgradio karijeru na televiziji i ostvario se i na filmu. U razgovoru za "TV novosti", Popović govori o odlukama koje je donosio slušajući srce, podršci porodice, važnosti da ostane svoj i snovima koji prevazilaze okvire malog ekrana. Ne krije da bi voleo da snimi film po sopstvenom scenariju i jednog dana osvoji Oskar, jer veruje da veliki snovi imaju smisla samo ako se usudimo da ih sanjamo.
– Ako ne sanjate velike stvari, čemu onda uopšte služe snovi? – pita Stefan, a mi njega pitamo šta ga je privuklo ovom projektu i po čemu se razlikuje od onoga što je do sada radio pred kamerama?
– Ono što me je najviše privuklo ovom projektu jeste to što imam priliku da radim sa izuzetno talentovanim ljudima, razlikuje se od formata koje sam do sada radio, ali i objedinjuje elemente toliko različitih iskustava koja sam stekao. Ovo je prilika da radim stvari koje volim, sa ljudima koje volim i poštujem, da ostanem spontan i smišljam sve najave i šale u okviru emisije.

Foto: Gordan Jović RTS
*U emisiji se ne proverava samo poznavanje hrane već i sposobnost da se prepoznaju istina i obmana. Koliko je zahtevno voditi ovakvu igru, u kojoj takmičari pokušavaju da otkriju pravog kuvara, dok ih ostali namerno navode na pogrešan trag?
– Zahtevno je, ali to je zabavan izazov koji donosi mnogo neočekivanog, spontanog, veselog, zanimljivih pitanja i odgovora. Meni je zaista zabavno, između ostalog i zato što i sam učestvujem u igri zajedno sa takmičarima. Iskreno, ni ja ne saznajem identitet šefa sve do samog kraja. Dakle, i ja igram zajedno sa njima, a da oni toga nisu svesni, jer misle da znam više od njih.
*Među takmičarima je 50 poznatih ličnosti, a pred njima se nalazi osam šefova i čak 180 recepata. Koliko je snimanje dinamično i da li vas je neka situacija za stolom posebno iznenadila ili nasmejala?
– Ne mogu da otkrivam previše da ne bih pokvario iznenađenje, ali mogu da kažem da je rezultat ove prve takmičarske grupe bio veoma smešan. Gledaoci će primetiti da do najvećeg smeha često dolazi kada takmičari eliminišu pogrešnog šefa. Reakcije ljudi za stolom bile su među najsmešnijim trenucima tokom snimanja.

Foto: Privatna arhiva
*U svakoj epizodi u igri je i 60.000 dinara, dok se najuspešniji takmičari plasiraju u finale, u kojem nagrada ima i humanitarnu svrhu. Da li vam je važno što ovaj format, pored zabave i takmičarskog duha, nosi i priliku da se pomogne onima kojima je to najpotrebnije?
– Humanitarni aspekt veoma je važan i predstavlja suštinski deo onoga što ovu emisiju čini posebnom. Važno je da se svi uključujemo u humanitarni rad i pomažemo onima kojima je pomoć potrebna, a ne samo mi koji se pojavljujemo na televiziji. Ovde se takmičarski duh spaja sa dobrim ciljem. To ne umanjuje zabavu, već joj daje dodatnu vrednost i čini čitav format još smislenijim.

Foto: Vlada Maraj
*Vaš put pred televizijske kamere počeo je zahvaljujući ljubavi prema glumi, voditeljstvu i pisanju, ali i podršci roditelja, koji su vam dali slobodu da pronađete svoj put. Kada ste prvi put osetili da je rad pred kamerama ono čime želite da se bavite i koliko vam je ta podrška značila u profesionalnom razvoju?
– Želeo sam da zabavljam ljude mnogo pre nego što sam poželeo da se pojavljujem pred kamerama. Jednostavno, hteo sam da budem pred ljudima, da imam publiku i da je činim srećnom. Želeo sam da ljudi posle nekog nastupa sa mnom odu kući sa lepim iskustvom. Jednostavno, voleo sam da ih zasmejavam. Mislim da sam još kao dete, kada sam prvi put nekoga nasmejao, osetio koliko je to zarazno. Odmah sam poželeo da to ponavljam iznova i iznova. Tako sam počeo da nastupam, zatim da pišem šale i bavim se stendap komedijom, a kasnije i glumom. Imao sam dosta nastupa uživo pre nego što sam se prvi put pojavio pred kamerama, ali mi je televizija omogućila da doprem do mnogo većeg broja ljudi. Podrška mojih roditelja bila je fantastična. Ohrabrivali su me da radim ono što volim i sledim svoju strast. Naravno, nisu bili važni samo oni, već i ljudi koje poštujem, a koji su mi pružili priliku da radim ono što volim. Podrška porodice bila je neverovatna, čak i kada sam odlučio da napustim Australiju i preselim se u Srbiju. Oduvek sam verovao da će me taj korak nekuda odvesti, ali nisam mogao ni da zamislim gde.

Foto: Privatna arhiva
*Nastup na "Beoviziji" 2020. godine otvorio vam je vrata novih poslovnih prilika. Kako ste doneli odluku da život u Australiji zamenite domovinom svojih roditelja i šta ste mislili, kojim putem će ići vaša karijera?
– Odluku sam zapravo doneo tokom korone. Voditeljski angažman prošao je veoma dobro i bio sam prezadovoljan time što je moj način vođenja emisije lepo prihvaćen. Kada sam tada odlazio, rečeno mi je da će u Zabavnoj redakciji RTS biti mesta za mene ukoliko budem želeo da se vratim. Bio sam veoma zahvalan na toj prilici, i, vratio sam se. Čekalo me je dosta posla, ali onda je počela korona i sve je stalo. Pomislio sam: Zašto ne bih iskoristio ovu priliku? Ako uspem, sjajno. Ako ne uspem, barem ću znati na čemu sam. Nisam imao šta da izgubim, jer je ionako sve već bilo stalo. U Australiji u tom trenutku nije bilo snimanja, ni voditeljskih angažmana. Pomislio sam da bi čak i godina dana u Srbiji bila dovoljna da saznam da li imam ono što je potrebno da uspem. A u najgorem slučaju, bilo bi bolje provesti godinu dana ovde nego biti u Australiji tokom karantina. Nisam mogao ni da zamislim da ću ostati ovde više od šest godina i da ću danas biti u poziciji u kojoj jesam. Da ću imati privilegiju da radim sa svim tim ljudima, vodim emisije koje sam vodio i ostvarim se i na televiziji i na filmu. Sve se dogodilo kao u vrtlogu. Kada kažu da život piše romane, mislim da bi negde uz tu izreku definitivno trebalo da stoji i moja fotografija kao primer.
*Vaš akcenat i način izražavanja postali su deo prepoznatljivog šarma, a vi otvoreno govorite o tome da ne želite da ličite na druge. Koliko vam je bilo važno da pred publikom ostanete dosledni sebi, čak i kada se razlikujete od onoga na šta su gledaoci navikli?
– Postoji jedna sjajna izreka koju sam čuo još kao mali: "Budi svoj, jer su svi ostali već zauzeti". Oduvek sam želeo da budem ono što jesam, a lepota toga je u tome što je osoba koju gledate na televiziji ista kao i u stvarnom životu. Ne glumim. Važno mi je da nikada ne zaboravim odakle sam došao. Imam veoma dobre prijatelje i porodicu koji bi mi odmah skrenuli pažnju ako bih se promenio i koji mi ne bi dozvolili da se promenim nagore. Svakako verujem u lični razvoj i rad na sebi, ali u svojoj suštini ostajem ista osoba. Veoma sam zahvalan na prilikama koje sam dobio i ljudima koje sam upoznao. Najvažnije je da ostanete skromni i da umete da cenite ono što imate. Zato mi mnogo znači kada mi ljudi priđu na ulici ili negde u gradu i kažu da uživaju u onome što radim. Uvek ću odvojiti vreme da porazgovaram s njima. Znam kako je to, posebno kada ste mlađi, kada se ugledate na nekoga ili poštujete nečiji rad, a ponekad vam treba i dosta hrabrosti da toj osobi priđete i to joj kažete. Ako ljudi pozitivno reaguju na to što ste jednostavno svoji, to je najveći kompliment koji možete da dobijete.

Foto: Privatna arhiva
*Uz brojne profesionalne obaveze, nastojite da ostanete aktivni, pa su sport i treninzi važan deo vaše svakodnevice. Kako uspevate da uskladite posao, privatni život i vreme za sebe i šta vam najviše pomaže da sačuvate energiju i dobar duh?
– Trudim se da budem okružen dobrim ljudima. Mislim da je to veoma važno, baš kao i briga o zdravlju. Ako ne vodim računa o svom zdravlju, neću moći da radim sve ono što želim. Briga o sebi i fizička aktivnost zapravo mi daju energiju. Trudim se da ustajem rano kako bih otišao u teretanu, jer se posle toga osećam bolje tokom čitavog dana. To je važno i za mentalno zdravlje, jer imam osećaj da sam već ujutru uradio nešto dobro, korisno i produktivno.
*Šta biste danas poručili mlađem sebi, na početku karijere, i šta biste voleli da publika prepozna u vama i izvan televizijskog ekrana?
– Da nastavi da sledi svoje srce i da se ne plaši da rizikuje. Greške koje napravite dok pokušavate nešto da ostvarite neuporedivo su manje od onoga što propuštate ako uopšte ne pokušate. Na kraju ćete se kajati samo zbog stvari koje niste probali i prilika koje niste iskoristili. Kada sledite srce, ne vodite se samo emocijama već i intuicijom, onim unutrašnjim osećajem da je nešto ispravno, čak i kada sa logičke strane možda ne izgleda tako. Neke od najlepših stvari na svetu nastale su upravo zato što su ljudi sledili svoje srce i svoje emocije. Takođe, rekao bih mu da ne brine previše o tome šta drugi ljudi misle, jer je to gotovo uvek mnogo manje važno nego što sami sebi predstavljamo. A kada je reč o tome šta bih voleo da ljudi prepoznaju kod mene kada me gledaju na televiziji, voleo bih da znaju da je ono što vide ono što jesam. Ako me doživljavaju kao spontanog, zabavnog, iskrenog i drugačijeg, onda je to zaista ono što jesam. Mnogo mi znači što ljudi tako reaguju, jer mislim da ne bih mogao da opstanem u ovoj industriji, niti bih mogao da uživam u životu kada bih morao stalno da glumim i pretvaram se da sam neko ko nisam. Zato želim da ljudi znaju da, ako vole ono što radim i nekada me sretnu, slobodno mogu da mi priđu i porazgovaraju sa mnom. Uvek sam otvoren za razgovor i pristupačan.