SLEDEĆE godine najmnasovnije i najuglednije takmičenje za najboljunovinsku karikaturu u našoj zemlji, ali i okruženju, proslaviće 60. rođendan, a u toku je 59. konkurs „Pjer“, koji tradicionalno organizuju „Večernje novosti“.
Ovogodišnji radovi, na slobodne teme, na formatu od A4 do A3, koji će ući u trku za priznanja: "Zlatni Pjer", "Srebrni Pjer", "Bronzani Pjer", nagrada za portret karikaturu "Ranko Guzina", nagrada za najboljeg mladog karikaturistu (srednjoškolca ili studenta), mogu se dostaviti našoj redakciji do 19. novembra. Na adresu "Večernje novosti", za Konkurs karikature "Pjer 2026", Trg Nikole Pašića 7, 11000 Beograd, ili pjer@novosti.rs, potrebno je poslati originalne, štampane ili digitalne primerke karikatura. Kako bi ušli u konkurenciju, digitalna štampa mora biti kvalitetna, a autori su u obavezi da uz potpis, na poleđini karikature navedu naziv rada, svoje ime i prezime, adresu i mejl.
Potom će se, kao i svake godine, formirati specijalna komisija, koja će karikature vrednovati, i koja neće razmatrati plagijate i foto-kopije. Svaki autor može da konkuriše sa neograničenim brojem dela, a radovi koji pristignu na konkurs se ne vraćaju, dok organizator konkursa može da ih koristiti za svoje potrebe bez naknade.

I upravo taj pseudonim, kojim je prkosio carskoj tiraniji, postao je neraskidiv od ukupnog opusa ovog satiričara, slikara, ilustratora, likovnog kritičara i esejiste. Križanić, koji je rođen u Glini (mešovitog, srpsko-hrvatskog porekla), školovan u Zagrebu, a veći deo profesionalnog života proveo u Beogradu, je karikaturu smatrao i vidom političke borbe, kako tokom svojih početaka, tokom okupacije žuto-crne monarhije, tako i kasnije.

Međunarodnu vidljivost Pjer je stekao zbog karikature objavljene 1927. u doba rane Musolinijeve vladavine, na kojoj je predstavljen fašistički pozdrav usred Rima, uz potpis – "Ama, što to ovi Italijani neprestano dižu jednu ruku u vis? Pa umorili se dižući za vreme rata obadve!" Ovaj njegov rad bio je razlog za protestnu notu italijanske Ambasade u Beogradu. Ismevao je i Hitlera, pa je tokom okupacije morao da se skloni na Zlatibor (gde se, prema nekim izvorima, predstavljao kao Petar Marić, i oblačio kao srpski seljak), a potom i u Mostar, odakle se priključio narodnooslobodilačkoj borbi.

"Glavnih 'junaka' ove zbirke, Hitlera i Musolinija, nema više među živima, kao i mnogih njihovih imitatora i saučesnika. Mnogi narodi kroz borbu protiv fašizma došli su do svoje pune slobode. Ali sam fašizam, ili ono što čini njegovu suštinu, još nije sahranjen. Ono 'neljudsko', ono 'užasno zlo' o kome je govorio Pjer – još hara i tlači po svetu, – a Pjerovo ljupko dete bezazlenih očiju, njegov anđeo mira, još će se pojavljivati u njegovim karikaturama i začuđeno će gledati u nove agresore, kao u strašna priviđenja prošlosti."

Olovka piše – satirom

U jednom od tih kataloga, povodom 45. izdanja "Pjera", Guzina se pozabavio tadašnjom statistikom: prema broju učesnika, nagrada, kataloga i izložbi, za ovaj konkurs mogla bi da bude zainteresovana i Ginisova knjiga rekorda, ustvrdio je. I to uz konstataciju da takav rezultat može da služi "Novostima" na čast, ako se zna da su sve to činile "o svom ruku i kruhu", bez dinara sa strane.
– "Novosti" su bile i ostale utočište karikaturista – zapisao je Guzina u uvodniku 45. "Pjerovog" kataloga. – Iz tog gnezda stasali su Petričić, Koraksić, Borković, Stanković, Divac, pa i potpisanik ovih redova, ako nije neskromno reći. Negujući i unapređujući konkurs, "Novosti" su čuvale od zaborava ime i delo Pjera Križanića, iako je bilo "odgovornijih" da to čine, samo se nisu setili.

Prave stvari imaju smisla samo kada ih radimo na svoj način.
Isto je i sa kafom, u njoj najviše uživamo kad je napravimo baš po svom.